Objavljena razmišljanja za Križni put na Veliki petak
Bol je i nada u Kristovu križu – jasno se zaključuje iz razmišljanja za Križni put
koja su pod vodstvom kardinala maronitskog patrijarha Béchare Boutrosa Raïja napisali
mladi Libanonci, a koja će se čitati u rimskom Koloseumu u petak tijekom obreda križnog
puta pod predsjedanjem pape Franje. Razmišljanja je 24. ovoga mjeseca objavio vatikanski
poluslužbeni dnevnik, a u izdanju Vatikanske izdavačke knjižare od danas su dostupna
i u rimskim knjižarama. U tekstu su brojni prizivi na post-sinodsku apostolsku
pobudnicu pape Benedikta XVI. 'Crkva na Srednjem istoku, te citati iz istočne liturgije
i svetaca koji su živjeli na Srednjem Istoku. Poziv da se nasljeduje Gospodina Isusa
„upućen je svima, naročito mladima i svima koji su iskusili podjele, ratove ili nepravdu
i koji se bore da među svojom braćom budu mirotvorci i vidljivi znak nade“ – istaknuto
je u uvodu. Poruke se Križnog puta odnose na sve ljude; u razmišljanju se prve
postaje, kad se govorio o Pilatu, podsjeća na vlastodršce koji vlast obnašaju da održe
nepravdu i da ugnjetavaju ljudsko dostojanstvo i pravo na život. Razmišljanje završava
molitvom da upravitelji poštuju pravednost. U razmišljanju četvrte postaje, koja uprizoruje
susret Isusa i njegove majke, govori se o obitelji. „U svojim obiteljima i mi proživljavamo
patnje koje roditelji nanose djeci ili djeca roditeljima“. Moli se da obitelji u ovim
teškim vremenima budu „oaze ljubavi, mira i vedrine, da budu na sliku Nazaretske obitelji“. Šesta
postaja uprizoruje Veroniku kako biše Isusovo lice, a tvrdi se da je Isus nazočan
u svakoj osobi koja trpi. Gospodin poučava da „ranjena i zaboravljena osoba ne gubi
svoju vrijednost i dostojanstvo.“ Uprizorujući Isusov susret s jeruzalemskim ženama,
osma postaja, upozorava se da je naš svijet pun ožalošćenih majki, čije je pogaženo
dostojanstvo, koje su žrtve diskriminacija, nepravdi i zlostavljanja. Vapajem 'O trpeći
Kriste, budi njihov mir i balzam njihovim ranama' završava promišljanje. U razmišljanju
o Isusovu pribijanju na križ, jedanaesta postaja, piše: „O Isuse, molimo te za sve
mlade, slomljene očajem, žrtve droge, sekta i izopačenosti, oslobodi ih od njihova
ropstva. Mladi se u razmišljanjima osvrću i na opasnosti prisutne u današnjem svijetu.
U razmišljanju druge postaje upozorava se na opasnost da se čovjek uime razuma, moći
i novca smatra svemogućim, da se Boga odstrani iz ljudskoga života. Razmišljanje treće
postaje zapravo je molitva Bogu da se ljudski razum ne zadovolji djelomičnom istinom
znanosti i tehnologije nego da si uvijek postavlja temeljne upite o smislu ljudskoga
života. O podjelama u Kristovoj Crkvi govori se pak u razmišljanju devete postaje,
a u razmišljanju dvanaeste postaje moli se za sve koji promiču pobačaj da shvate da
je ljubav izvor života, moli se i za sve koji promiču eutanaziju i stavljaju u opasnost
ljudski život da im Gospodin otvori srca te da se zauzmu u izgradnji civilizacije
života i ljubavi. Sva se promišljanja odnose i na Srednji Istok. Moli se za sve
koji pate, naročito one na Istoku, druga postaja; u sedmoj se pak moli da iz ljudskoga
srca nestane predrasuda i mržnji, povoda vjerskih sukoba. U razmišljanju desete postaje,
kad se govori o dijeljenju Isusove odjeće, moli se za siromašnu Crkvu na Bliskom istoku
da joj Bog udijeli snage da može i nadalje u tim krajevima naviještati Radosnu vijest.
Na trinaestoj se pak postaji moli za žrtve rata i nasilja na Bliskom istoku i u cijelom
svijetu. I na kraju, u razmišljanju četrnaeste postaje, pred Isusovim polaganjem
u grob, mladi primjećuju: „Prihvaćanje teškoće, bolnih događaja i smrti zahtijeva
čvrstu nadu i živu vjeru. Primili smo slobodu djece Božje da ne budemo robovi; život
nam je u izobilju dan da se više ne zadovoljavamo životom bez ljepote i smisla – stoji
u zaključku razmišljanja.